Elena je dozvolila da joj usne ostanu na maminom obrazu koliko god je smela. Mogla je da oseti parfem koji je mama nanela pre nego što su izašle iz kuće – miris toliko senzualan za tinejdžerku da je umalo dozvolila sebi da isplazi jezik da nežno lizne maminu glatku i meku kožu. Srećom, njena mama nije ništa primetila, četiri sekunde su možda bile duge za porodični oproštajni poljubac, ali nije bilo toliko dugo da bi pobudilo sumnju.
„Vidimo se dušo“, Adrijana je okrenula glavu prema ćerki i uputila joj osmeh koji je tinejdžerka smatrala previše seksi za opisati reči, čak i ako je njena mama verovala da je to samo oproštajni osmeh.
„Vidimo se večeras“, odgovorila je Elena, pokušavajući da zadrži opušten ton i da kontroliše svaku prizvuk želje za ženom koja ju je rodila. Bio je to čin ogromne snage volje da otvori vrata automobila i izađe na trotoar ispred škole, ignorišući ostale učenike koji su žurili pored njih, da se ponovo okrene i mahne mami. Elena je ostala na mestu sa rukom podignutom u znak oproštaja i ukočenim osmehom na licu.
Njena mama je bila tako lepa i seksi da bi Elena mogla da ostane sa njom ceo dan, kradući sitne dodire i male poglede i želeći da joj mama nije mama. „Da li je jebeš?“ glas iza Elene bio je dovoljno daleko da nije osetila da joj se osoba približava, dovoljno blizu da ne sumnja da su reči bile namenjene njoj. Okrenula se spremna da kaže tačno šta misli o ljudima koji optužuju druge za incestuozne radnje, ali je zadržala svoje reči.
Govornik nije bio drugi učenik, već nova školska savetnica, gospođica Svetlana. Bila je mlada, i dalje u svojim dvadesetima, ali je zračila zrelošću. Ipak, bilo je čudno reći to o nečijoj mami, a Elena se pitala da li kruže glasine o njenoj seksualnosti (koja je bila pomalo fluidna, ali i prilično tajna).
„Ona je moja mama“, objasnila je.
„Znam“, gospođica Svetlana je gledala Adrijanu u daljini koja se okrenula da ponovo mahne svojoj ćerki.
„Pitali ste…“ počela je Elena, a zatim zbunjeno zaćutala, pitajući se da li je pogrešno čula ili je to bilo namenjeno nekom drugom. Ali to nije bila reč koju je bilo lako pomešati sa nečim drugim — barem sa bilo čim što je imalo smisla, a svi ostali oko njih su se kretali ka školskom ulazu i ignorisali ih, dok je gospođica Svetlana nastavila da gleda između njih dve, jasno stavljajući do znanja da tinejdžerki govori o njenoj mami.
„Ne.“
„Ali želiš da je jebeš“, gospođica Svetlana je klimnula glavom kao da, iako je očekivala poricanje, znala je da Elena nije bila zgrožena tom idejom. Tinejdžerka je pocrvenela, pitajući se kako je najobičnija savetnica sa tako malo poslovnog a i životnog iskustva mogla prepoznati takve stvari samo na osnovu jednog jedinog poljupca u obraz.
Savetnica je izvadila vizit karticu, brzo nešto napisala po njoj pre nego što je predala Eleni. „Imam slobodno u jedanaest. Pokaži karticu svojoj profesorici da bi izašla sa časa“, rekla je gospođica Svetlana. Gledala ju je Elena, nesigurna šta da kaže. „Vidimo se u jedanaest“, savetnica se prijateljski osmehnula i popela se stepenicama do ulaza. Elena je nastavila da je posmatra, zbunjena, propuštajući mamino poslednje mahanje.
***
Elena nije znala otkud poziv savetnice, uvek je pretpostavljala da je to dobrovoljna stvar, a ne nešto zbog čega se poziva. Posebno što je Svetlana bila nova pedagogica, tek od nedavno u njihovoj školi, nije se mnogo znalo o njoj. Ali nakon početnog šoka uspela je da se pribere i skoncentriše na matematiku. Nije bilo dokaza da je uradila nešto neprimereno, pa je znala da samo treba sve da porekne i da deluje uvređeno.
Uostalom, gospođica Svetlana nije mogla da pozove njenu mamu zbog sumnje da njena ćerka gaji neprimerenu strast prema njoj. Zato je bila prilično samouverena kada je napustila učionicu, mada se nervoza vratila kada je pokucala na vrata na kojima je pisalo „pedagoški savetnik Svetlana Stanić.“
Elena je ušla. Nije bila u toj kancelariji sigurno dve godine, a posebno ne otkako je gospođica Svetlana počela da radi u školi. Preuredila ju je, veliki sto koji je nekada dominirao sredinom sobe pomeren je u stranu i postavljeno je nekoliko udobnih stolica i mali stočić za kafu u sredinu. Savetnica je sedela u jednoj od njih i pozvala Elenu da sedne preko puta nje. „Nana?“ – upitala je dok je tinejdžerka sedala. Odmahujući glavom, Elena je sela.
Gospođica Svetlana je sipala sebi punu šolju toplog čaja i bacila pogled na vrata da se uveri da su zatvorena. „Znaš li zašto si ovde?“ upitala je, a Elena je ćutala. Gospođica Svetlana je sačekala samo trenutak na odgovor pre nego što je nastavila: „Hajde, pa to je barem lako. Zato što želiš da jebeš svoju mamu.“ Ovog puta nije dala Eleni vremena da progovori pre nego što je podigla ruku da je ućutka: „Nemoj ništa da govoriš, ne želim da započnemo naš odnos tako što ćeš me lagati.“
Elena je ćutala jer je izgovaranje neistine bilo upravo ono što je planirala da uradi. Gospođica Svetlana se osmehnula i opustila: „Ne brini, ne planiram da te obeshrabrim. Uostalom, ja jebem svoju mamu.“ Tinejdžerka se trgla i nervozno progutala knedlu. Niz scenarija je prošao kroz njenu glavu, od pretnji zatvorom ili psihijatrijskom negom do ozbiljnih razgovora i predloga za verske obrede.
Gospođici Svetlani nije smetala Elenina reakcija, verovatno ju je i očekivala. Osmehnula se i izvadila telefon, listajući liste kontakata i pokazujući Eleni sliku njene mame, iznad broja mobilnog telefona. Tinejdžerka je mogla da vidi sličnost među njima, čak i ako je između njih dve bilo najmanje četvrt veka razlike u godinama. Gospođica Svetlana je dozvolila tinejdžerki da pogleda sliku pre nego što je okrenula telefon i prešla prstom preko ekrana.
Okrenula ga je ponovo ka Eleni. Ovog puta fotografija nije bila portret u kontaktima, već njena mama u veoma seksi bikiniju. Savetnica je palcem pomerila na sledeću fotografiju na istu plažu, ali sa starijom ženom sada potpuno golom na pesku. Pojavila se nova fotografija, ovog puta kako kleči na bračnom krevetu, njene velike sise prebačene preko tanke spavaćice.
Gospođica Svetlana je potom povukla telefon i vratila ga na sto. „To su neke od fotografija koje sam napravila na našem poslednjem letovanju. Zajedno smo nekih pet godina – bila sam tu negde kao i ti, možda par godina starija. Studirala sam u tom periodu, kao što ćeš i ti na jesen… posle smo se preselile ovde zbog mog novog posla.“
Elena je bila šokirana i fascinirana, čak i pomalo ljubomorna. Odlučila je da progovori, radoznalost ju je ubijala: „Zar ljudi ne znaju…?“
„To nije nešto što širimo okolo – ne družimo se baš mnogo sa komšijama – mislim da većina njih pretpostavlja da smo lezbejski par sa malo većom razlikom u godinama, što danas i nije tako veliki tabu. Samo treba da zapamtim da kad god šetam ulicom sa njom, ne zovem je mama – to bi nas odmah odalo.“ – zakikotala se savetnica i uzela gutljaj čaja.
„Zašto mi sve ovo govorite?“ upita Elena.
„Zato što sam videla kako ljubiš mamu na rastanku i vidim kako te gleda. Nisam bila sigurna da li se već jebete, ali sada pretpostavljam da ne…?“ pustila je pitanje da se dovoljno dugo zadrži u vazduhu da bi se Elena osećala primoranom da odgovori.
„Ne. Mi se… khm..“
„Ovde smeš da opsuješ. Pa ja psujem od trenutka kada smo se upoznale.“
„Mi se… ne jebemo.“
„Ali ti želiš da je jebeš?“
To je bio trenutak istine. Mogla bi da porekne i napusti kancelariju, mogla bi čak i da se požali direktorici, da ispriča sve nemoralne detalje koje joj je Svetlana rekla… Ali problem je bio u tome što je Svetlana sve bila u pravu… govorila je istinu, prozrela ju je. Na kraju krajeva, mlada pedagogica je od prvog trenutka bila iskrena… tako da je Elena odgovorila istinom.
„Da.“
„Da šta?“
„Da, želim da jebem svoju mamu.“ Priznanje ju je olakšalo kao da joj je teška stena pala sa ramena, a gospođica Svetlana se srećno osmehnula, kao da se i ona iznenada zabrinula da je užasno pogrešno procenila.
„Zovi me Ceca, barem kada nismo u školskim hodnicima“, rekla je.
„Važi.. Ceca“, – čak se i osmehnula mlada Elena.
Bilo je čudno zvati člana osoblja po nadimku, gotovo podjednako tabu kao i jebanje sa mamom, ali iz nekog razloga imala je poverenje u nju… delovalo je kao da više nisu učenica i savetnica, već tinejdžerka i njena starija drugarica. Elena je pogledala ka vratima na brzaka a onda se malo nagnula ka Svetlani.
„Misliš li da imam šanse sa mamom?“
„Ohh Elenice… posmatram vas obe poslednjih nekoliko nedelja… tako je očigledno da te mama proždire očima. Ne mogu da verujem da niko drugi ne vidi kako te gleda kada izlazite iz auta, to je čista požuda za tvojim seksi dupencetom.“
Elena je pocrvenela. Ako je njena mama bila tako očigledna kao što je Ceca rekla, tinejdžerka je bila potpuno nesvesna toga. „Ne brini što nisi primetila – ja sam jako osetljiva na te stvari s obzirom na moju situaciju, niko drugi ne bi spojio dva i dva – misle da je ideja da se mama i ćerka pale jedna na drugu toliko besmislena da se dešava samo u porno filmovima.“
„Pa kako si ti… izvinite, kako ste vi i vaša mama…?“
„Ja sam joj se udvarala.“ Ceca se još jednom široko osmehnula, kao da se seća, pre nego što se malo nagnula bliže: „Ali bilo je teže meni i mami, mislila sam da smo jedine koje se tako osećamo. A sada ti i tvoja mama niste same jer moja majka i ja možemo da delujemo kao neka vrsta svetionika – vodeći put tebi i tvojoj mami, da tako kažem. Pod pretpostavkom da si zainteresovana?“
„Ali kako?“ – nestrpljivo je upitala.
„Za početak jedna lagana večera kod nas kući, petak, obe dođete, i da se obučete kako treba. Dakle elegancija a ne farmerke i majice“, rekla je kroz kikot.
„Nikada ne nosim haljine.“
„Pa vreme je, više nisi dete. Punih 19 godina… treba da se nosiš kao žena.“
„Ali ona vas ne poznaje, zašto bi moja mama želela da dođe?“
„Pa smisli nešto…. nemoj joj reći da smo mama i ja par, to se podrazumeva… i verovatno je najbolje da ne pominješ da sam savetnca, brinuće se.“
„Šta da kažem onda?“
„Reci joj da sam nova u ovom kraju.“
„Ali mama vas je videla sa mnom ispred škole!“
„Još bolje! Ne piše mi na čelu da sam savetnica. Pritom, sigurna sam da mogu da prođem kao tinejdžerka…“, rekla je, pre nego što je sa osmehom dodala, „znam sve tvoje profesore, upućena sam, neće biti problema. Veruješ mi?“
„Verujem vam…“
„Ali bez persiranja kada se vidimo.“ – namignula joj je.
***
Petak veče, Adrijana je bila nerazumno uzbuđena. Pokušala je sebe da ubedi da je to zato što je prošlo skoro godinu dana otkako je poslednji put izašla sa nekim na večeru, čak i ako je ovaj put trebalo da bude sa prijateljicom svoje ćerke i devojčinom mamom. Ali to nije bio pravi razlog… i ona je to znala. Mesecima je posmatrala svoju ćerku kao buja, kako izrasta i cveta.
Nije bilo moguće da ne primeti da njena ćerka više nije klinka, postala je prava mlada žena. Otkako ju je Elena pitala za večeru na početku nedelje, Adrijana je samo o tome razmišljala. Brzo je rezervisala frizera i sređivanje kose, odlazak u salon za nokte, skupi parfem da se oseća poželjno. Znala je da to nije pravi sastanak, ali Adrijana je mogla da se pretvara da jeste.
Otvorivši garderober, izvadila je haljinu koju je odabrala. Bila je seksi koliko je smela da se usudi za sastanak sa ćerkom, crvena bez ramena koja se spuštala do pola butina i čvrsto se pripinjala uz telo, pokazujući njene obline u najboljem svetlu. Imala je i druge koje su više pokazivale dekolte, ali je nevoljno odlučila da bi je druga mama mogla pomešati sa usamljenom milfom koja želela lezbejsku akciju sa „koleginicom“.
Dok je Adrijana javno obeshrabrivala svoju 19-godišnju ćerku da nosi kratke i uske stvari kada izlazi sa prijateljima, u tajnosti je volela da vidi Elenu u njima i ne bi joj smetalo ako tinejdžerka odluči da baš nešto tako obuče za večeru. Gledala se u ogledalo i divila se sebi. Za ženu njenih godina držala je do sebe, imala je vitku figuru i dovoljno bujne obline.
„Jesi li spremna mama?“ pozvala je Elena. „Rekla sam da ćemo biti tamo u pola osam.“
„Skoro sam spremna, saj mi pet minuta“, odgovorila je njena mama.
Sišla je niz stepenice, njena ćerka je sedela u dnevnoj sobi i igrala se telefonom. Na trenutak je Adrijana zastala, gledajući tinejdžerku. Zanemela je! Bila je predivna sa plavom kosom u repu preko ramena i u tamnoj haljini koja se obavijala oko gornjeg dela njenih butina ostavljajući veliki deo nogu na vidiku.
Formalno je osetila da treba da kaže barem nešto, nadajući se da njena ćerka neće shvatiti pogrešno. Dakle, morala je da glumi zabrinutu majku. „Jesi li sigurna da je to prikladno?“
Elena ju je pogledala i buljila par sekundi u raskošnu maminu figuru u brutalnoj haljini, pre nego se trgla iz misli i odlučila da glumi ćerku tinejdžerku. „Joj mama… Ne budi tako staromodna“, Elena je odložila mobilni i ustala. „Ti izgledaš lepo“, dodala je sa osmehom.
Adrijanu je taj maleni kompliment dirnuo. „Hajdemo, ti voziš.“ – rekla je i dala ćerki ključeve.
Kraj 1 dela
