Moja mlađa sestra je mrzela svoje pege. Imala ih je u izobilju po licu i gornjem delu tela. Pošto je crvenokosa, pege nisu bile previše iznenađujuće. Ali iz nekog razloga, Helena ih je mrzela više nego bilo šta drugo na svetu. I ja sam ih imala, a i naš brat Srđan ih je imao u izobilju. Ja sam Marina, imam 23 godine, Srđan ima 21, a Helena 19. Čim biste nas videli odmah biste znali da smo Helena i ja sestre.
Oboje smo visoke oko 170 cm i mršavice. Na osnovu mog veoma uspešnog društvenog života, znam da smo obe lepe. Smeđe oči, krupne usne, lepo lice – osim što je Helena mislila da su pege mrlje. Srđan je bio nogo viši i teži… Realno, sa 180 cm i 90 kg bio je baš drugačiji u tom pojavnom smislu. Međutim, lice je imalo sličnosti sa nas dve, definitivno. Obe smo ga poštovale, figurativno i bukvalno. Srđan je uvek bio naš zaštitnik ali je bio veoma slab na nas dve.
Dovoljno bi bilo da se osmehnemo i kažemo „molim te“ da bismo ga naterali da uradi šta god želimo. Naši roditelji su se razveli pre nekoliko godina. Bila je to izuzetno gorka afera, njihove svađe i piće su uzele svoj danak. Dakle, kada su konačno povukli okidač, osetili smo olakšanje. Atmosfera je prosto bila zdravija i mirnija.
Oduvek sam bila veoma dobra sa računarima, programiranjem i sve to. Počela sam da radim kao freelance veoma rano, sa malom kompanijom sam se povezala još sa 17 godina. Kompanija je napravila program koji je omogućio fabrikama da maksimiziraju efikasnost isporuke. To nam je donelo gomilu novca. Reformirali smo kompaniju u drugoj oblasti: igrice. Mnogo je jaka konkurencija u toj oblasti, tako da smo dobri, ali ništa spektakularno.
Bilo je zabavnije nego što je bilo finansijski snažno. Zarađivali smo dovoljno za život, ali to je bilo to. U međuvremenu, deo svog udela u otkupu kompanije sam iskoristila da kupim malu kuću sa tri spavaće sobe. Odselila sam se. Mrzela sam da napuštam Srđana i Helenu, ali sam morala da idem. Osnovala sam malu kompaniju u gradu za prodaju, programiranje i popravku računara i slične elektronike.
Kada su se roditelji razveli, i Srđan i Helena su bili u prilično nezgodnom stanju, nisu znali dal da krenu za mamom ili tatom. Ja sam se dobrovoljno prijavila da ih preuzmem. Roditelji su se preselili na različite strane. Očigledno sam bila premlada da budem majka tinejdžerima. Bio je to izazov, u svakom smislu. Srđan je završavao srednju školu i uskoro je trebalo da krene na fakultet. Bio je veoma zreo i nije pravio probleme. Zaradila sam dovoljno novca da mu platim fakultet.
Helena je bila srećna što se rešila roditelja. Bila je doduše nevoljna da prihvati moj autoritet, ali smo došle do kompromisa. Uglavnom sam joj dala slobodu u vezi sa njenim društvenim aktivnostima sve dok je održavala dobre ocene i nije se jebala sa svima. Ispostavilo se da joj nije bilo teško da to ispoštuje, posebno zbog svoje nesigurnosti sa muškarcima.
Dakle sada dolazimo do suštine – Njene pege! Bila je toliko samosvesna zbog njih da praktično nikada nije izlazila na sastanke. Često smo vodile razgovore u stilu: „Helena, nema ništa loše u pegama. I Srđan i ja ih imamo.“
„Marina, ne pričaj gluposti. Ti i Srđan možete da imate sve pege koje želite. Ja ne želim nijednu. Čine me tako ružnom.“
Ni Srđan ni ja nikada nismo uspeli da je ubedimo u suprotno. Mislim, čak sam razmišljala da je odvedem kod psihijatra, ali sam znala da to neće uspeti. Probala je svako sredstvo za uklanjanje pega na tržištu. Nijedno od njih nije delovalo na njeno zadovoljstvo. Mnogo smo voleli našu seku. Srce mi se slamalo kada bi je videla tako depresivnu a njen društveni život u ruševinama.
Pritom, nas troje smo uvek bili veoma bliski. Možda je to bilo kao odgovor na grozne roditelje. Bili smo bliski na načine koje neki ne bi smatrali prikladnim. Bili smo veoma opušteni u vezi sa tim šta nosimo ili ne nosimo. Na primer, ako bi nas neko pitao šta je prirodna crvenokosa, mogli bismo lako da potvrdimo da se „tepih slaže sa zavesama“. Mogli smo jedna drugom reći bilo šta – i jesmo, govorili smo.
Na primer, i Srđan i ja smo pričali otvoreno o gubitku nevinosti. Nažalost, Helena nije mogla. Vidite, nakon Heleninog 19-og rođendana, sve se zakomplikovalo. Bio je petak. Sedeli smo u dnevnoj sobi i gledali nešto na Netfliksu. Helena je ćutala celo veče. Sedela sam pored nje i kada sam je pogledala, videla sam suze kako joj se slivaju niz lice.
„Helena, zašto plačeš?“
Ovo je privuklo Srđanovu pažnju i on je seo pored nje. „Helena?“ Zaista je počela da plače i pokušala je da ustane. Srđan i ja smo je uhvatili. „Helena, pričaj sa nama. Možeš nam reći bilo šta.“
„Toliko sam prokleto jadna! Petak je veče, a ja ne mogu da se zabavim i ljubim se sa nekim i uživam jer sam odvratna.“
Srđan je počeo: „Nisi odvratna. Ti si lepa. Prelepa!“
„Jesi dušo. Prelepa.“
„Moje pege! Tako su prokleto ružne. Možda bi trebalo da postanem monahinja! Odem lepo u manastir neki i…“
„Nisu ružne. Prestani sa tim. Ističu tvoju lepotu. Teraju svakoga da te zagrli i nikada te ne pusti.“
„Marina ih ima koliko i ti. To nikada nije sprečilo momke da se motaju oko nje. Radili bi to i tebi da im dozvoliš.“
„Prestani da pokušavaš da me utešiš! Svaki dan se gledam u ogledalo i znam šta vidim.“
Srđan i ja smo se pogledali, ne znajući šta da kažemo. Činilo se da smo sve pokušali. Tada se naš brat zamislio. Pomerao je glavu na onaj specifičan način kada duboko razmišlja. „Konvencionalne stvari ne funkcionišu. Možda nam treba nešto divlje.“
Helena je pogledala kroz suze: „Šta?“ Srđan se nećkao. „Šta Srđane?? Govori!“ – zahtevala je.
„U redu, ali ovo će zvučati stvarno preterano i ludo.“
„Samo reci, molim te.“
„Čitao sam jednu priču o ženi koja je imala užasne akne. Ništa nije delovalo dok joj… mislim, njen brat dok joj… on joj je…“
„Ma govori!“ – brisala je suze i poskakivala.
„On joj je svršio po licu.“
Helena i ja smo se pogledale, potom pogledala u njega, pa opet mešusobno, a na kraju smo vrisnule: „ŠTA???“
„Ti si lud, majke mi.“ – odmahnula sam glavom. „To je samo porno priča, fantazija. Ne može biti istina.“
„Verovatno ne… Ali zašto ne pokušati?“ – zamislio se ponovo.
„To je fikcija. U najboljem slučaju, babske priče. Niko ne bi poverovao u to.“ – uveravala sam ih. „Pritom je prilično devijantno.“
Srđan je pomalo stidljivo rekao dok je skrolovao na telefonu: „Pogledajte.“
„To je sve erotika i pornografija. Nije stvarno.“
„Šta imamo da izgubimo?“
„Naš razum? Braća i sestre ne bi trebalo da se bave seksualnim aktivnostima.“
„To nije seksualna aktivnost. To je zdravlje.“
„Srđan, pričamo o svršavanju na Helenu. Kako to nije seks?“
„Nisam pominjao svršavanje NA nju. Mogao bih da svršim u šolju ili nešto, a ona bi mogla samo da je nanese.“
Dok smo se mi prepirali, Helena je sedela mirno, zbunjeno i nije govorila. Ali kada je usledila malo poduža tišina, konačno je rekla: „Ludo je. Sumanuto čak… Međutim, spreman sam da pokušam bilo šta.“
Srđan se smeškao a ja sam poludela: „NE! Apsolutno odbijam!“
„Ti ne znaš kako mi je… ne znaš kako je kada si očajan poput mene! Ne budi sebična.“ – ustala je i odjurila u sobu.
„I dalje mislim da je ovo apsolutno ludo… ali neka razmisli o tome preko noći.“
Ležala sam u krevetu, prevrćući se: „Čitava prokleta ideja je bila smešna. Ne može da funkcioniše. Nemoguće. A opet, zašto dođavola ne bismo pokušali? Srđan i ja bismo učinili sve za našu mlađu sestru. I dalje mislim da bi psihijatar bio najbolji, ali…“
**
Mislim da smo svi izgledali pomalo istrošeno za doručkom. Tokom druge šolje kafe, rekla je: „Probaću bilo šta.“
Uzdahnula sam. Srđan je imao nečitljiv izraz lica. „U redu.“ Ustala sam i pružila mu šolju. „Hajde, idi. Ti si joj utuvio tu ideju u glavu. Idi sada.“ Gledao me je i dalje zbunjeno. Uzeo je šolju i otišao u svoju sobu. Zatvorio je vrata. „Kako si ovo planirala?“ – pitala sam je. 
„Nos, obraze i čelo. To je najvažnije.“
Ona je stvarno i dalje želela da proba ovu kretensku tehniku. Nisam znala koliko sperme Srđan može da obezbedi, pa smo morale da sačekamo i vidimo. Trebalo mu je svega pet minuta da se vrati sa čašicom koja je sadržala nekoliko mililitara bele lepljivosti. Bio je nežno crven u licu, seo je i dao šoljicu Heleni koja je pomirisala. „Čudno miriše.“
Uzela sam i sama pomirisala. Nije čudno mirisalo. Mirisalo je dobro. Veoma dobro. Toliko da sam osetila nežno peckanje kroz pičku. Ja sam od onih devojaka koje vole spermu. Helena nije imala iskustva i logično je da joj je bilo čudno. Vratila sam joj šoljicu i naslonila se udobno u stolicu. Nećkala se, ali ne dugo. Gledali smo je kako umače dva prsta u čašicu i polako maže sloj po čelu. Sledeći umak i mazanje su išli po njenom desnom obrazu i nosu. U čašici nije ostalo mnogo.
„Šta sad? Koliko dugo će trebati?“ Niko od nas nije imao ni najmanju ideju. „Verovatno bi trebalo da ostane što duže moguće… Ne ideš nikuda danas?“
„Nisam planirao.“
„Odlično. Idem da sredim sobu.“ – ustala je i nestala, kao da se ništa čudno nije desilo. Kao da je potpuno normalno da ima debeo sloj sperme po faci od rođenog brata.
***
Pola sata kasnije, pojavila se u dnevnoj sobi. „Osušilo se i počinje da svrbi. Ispraću lice.“ – rekla je i ptišla u kupatilo. Kada se vratila, nismo videli nikakvu razliku. Bila je pegava kao i uvek.
„U priči piše da treba da spavaš sa tim.“
Okrenula sam se ka Srđanu: „Slušaj, ako već nastavljamo sa ovim – Bez masturbacije. Potrebna nam je maksimalna količina.“
Poprimio je crvenkastu nijansu: „Obično drkam dva puta dnevno, tako da bi trebalo da bude dobro.“
„Pomoći ćemo ti ako zatreba. Jel tako seko?“ – pogledala me je Helena.
Njeno tužno lice sve mi je reklo, nisam smela da je izneverim. „Hoćemo. Khm, da, hoćemo.“
Osmehnula se. Srđan je bio crven potpuno. Tog dana počeo je redovan svakodnevni tretman spermom.
**
Nakon dve nedelje, zaista je izgledalo kao da su neke pege na njenom nosu prigušene. Ali je trebalo užasno mnogo vremena. Helena nije bila zadovoljna ali je odlučila da ne odustaje. Meutim napetost se osetila u vazduhu. Nervoza i tenzija doveli su do toga da je jednog jutra Srđan smislio ideju. „Šta ako…“
„O ne… ovo će biti zanimljivo.“ – zakolutala sam očima.
„Ćuti! Želim da čujem. Reci… šta ako?“
„Mislim, ako svršavanje pomaže, sporo ali ipak pomaže… da li bi i sok od pičke možda ubrzao proces?“
Helena je bila spremna da skoči od sreće, a ja sam sve gledala u neverici: „Šta? O čemu ti to… Kako je to moguće? Jesi ti kreten?“
„Samo dajem ideje.“
„Ona proizvodi sopstvenu tečnost. Možda je ne trlja po licu, ali hemija bi trebalo da bude ista.“
„Nisam spominjao njen sok… kretenko.“
O sranje! Sada sam razumela šta je govorio. „Čekaj. Stani. Moj? Mislim, ja čak i kada prskam, nije mnogo tečnosti.“ Ohhh sranje, šta sam upravo rekla?
„Kako to misliš?“ – radoznalo je pitala Helena.
Gotovo, zabrljala sam, sada nije bilo izlaza. „Prskam samo kada sam jako uzbuđena… ne mogu to sama.“
Helena je prišla: „Ne treba puno, samo malo, da probamo. Molim teee…“
„Ne mogu da svršim po potrebi kao Srđan.“
„Probaj seko molim te, molim te.“ – grlila me je i ljubila.
„Dobro! Dobro, probaću…“ – mrmljala sam u sebi i mrzovoljno otišla u svopju sobu. Imala sam dobru kolekciju pornografije, pa sam otvorila laptop i počela da pregledam. Svukla sam se i sela na peškir. Iz nekog razloga, bila sam užasno napaljena! Možda nedostatak seksa, možda cela ova zbrka sa sestrom i bratom, ali prsti su mi lako klizili između usana. Razdvojila sam ih i gurnula dva prsta u sebe, tražeći osetljivo mesto.
Dlan mi je pritisnuo klitoris. Bila sam uzbuđenija nego što sam mislila da ću biti. Dok sam gledala film, leva ruka mi je skliznula do sisa. Milovanje tvrdih bradavica povećalo je vlažnost. Uzela sam peškir i upijala sam sve sokove koji su kapali iz mene. Ponovila sam ovo nekoliko puta pre nego što sam osetila da mi se približava vrhunac.
Nažalost, kao što sam i očekivala, nije bilo prskanja niti masovne ejakulacije. Skupila sam koliko sam mogla. Mekani peškir je bio fino vlažan. Ne želeći da se osuši, samo sam navukla gaćice i majicu i potrčala do sestre. Helenine nozdrve su se raširile kada je prinela peškir licu. Protrljala ju je na odgovarajuća mesta na licu. Srđanov šorc se primetno stegao. Nešto neizrečeno prošlo je između nas troje.
Mislim da smo prepoznali da je, bez obzira na to šta smo govorili danima unazad, ovo SEKSUALNO. Nastavili smo tri dana sa tretmanom sperma-sok iz pičke. Moram priznati da je njeno lice poprimilo predivan sjaj i čistoću, nos i čelo imali su primetno manje pega. Područja tretirana bilo samo spermom ili samo mojim tečnostima, nisu pokazala toliko smanjenje kao područja koja su tretirana sa obe tečnosti. Ali proces se baš odužio, nedelje su prošle. Tretiranje celog njenog tela na način na koji smo planirali trajalo bi večno.
Srđan je tada, nekako usput dok smo bili na ručku, pomenuo moguće rešenje. Rešenje koje je prkosilo svakim etičkim, društvenim i moralnim normama. „Izgleda da su nam potrebne obe tečnosti, ali Marina ih ne proizvodi dovoljno. Moramo joj pomoći.“
Hladno sam pogledala Srđana dok je Helena izgledala zbunjeno: „Šta misliš pod *pomoći*?“
Srđan je tiho rekao: „Mora da prska. Treba nam mnogo tečnosti, nema druge.“
„A izvini, kako planiraš to da postigneš?“ – upitala sam iako sam bila prilično sigurna u njegov odgovor.
„Rekla si ne možeš sama. Dakle treba ti… khm, neko. Mogao bih ja da budem taj neko. Malo da se igram sa tobom.“
Bili smo u restoranu pa sam morala da se nagnem kako nas ljudi okolo ne bi čuli. „Ja sam… specifična. Prsti ne rade posao.“
„Jezik?“ – pitao je ko iz topa.
Pogledao sam Helenu, a potom opet njega. „Stvarno bi pojeo sestru?“
„Učinio bih sve da pomognem Heleni. Ne radi se o meni ili tebi, mi smo nebitni. Ne budi sebična tako.“
Prevrtala sam posledice u glavi: „Razmisliću. I još nešto – ti si jebeno lud. Znaš to?“
„Hvala braco.“ – rekla je Helena i skočila mu u naručje. „Ti si najbolji brat na svetu. Hvala i tebi seko.“
„Ja nisam ništa prihvatila. Rekla sam samo da ću razmisliti.“
„Svejedno, hvala.“ – rekla je i nastavili smo da jedemo.
Kraj 1 dela
